Skip to Content

NOVA RASA KANARINACA STASA

 SEVILJSKI  GIRALDILJO

Mnoštvu inovacija i novotarija posljednjih godina kod kanarinaca stasa, Španjolci možda pridodaju još jednu novu rasu. Mnogi poznavatelji kanarinaca stasa ekspanziju novih rasa nazivaju “kopijama kopija”, ali ipak je posljednjih godina službeno priznato više novih rasa kanarinaca stasa, a veliki broj je u procesu verifikacije. Dosta polemika izazvale su dvije rase kanarinaca stasa u razvoju, talijanska salentino i njemačka kolonia (pisano o obje), a obje su skoro orginalni belgijski grbavi kanrinac (bossu belge), samo sa dodanom kukmom.

Španjolac Javier Francisco Cabrera Garcia, član čuvene ornitološke organizacije Sevilje “Giralda” prezentirao je na prošlogodišnjoj izložbi ptica u organizaciji “Giralde” novu rasu kanarinaca stasa, koju on razvija. Rasa je prikazana samo informativno, sa četiri izložena eksponata, bez ocjenjivanja i standarda (za sad), a nazvana je seviljski giraldiljo ili u orginalu giraldillo sevillano. Giralda je inače naziv katedrale u Sevilji koja je jedna od najviših crkava u svijetu (zvonik 104,5 m), a po njoj je nazvano društvo, dok je Giraldilla statua žene u tunici koja se nalazi na vrhu zvonika, kao da ga kruniše, a u jednoj ruci drži granu palme a u drugoj štit.

Cabrera već sedam godinu sam radi na selekciji nove rase španjolskih kovrčavih kanarinaca, giraldiljo, a još četvorici prijatelja je ustupio matične parove nove rase u razvoju. Cilj je da se ubrza priznavanje, jer ih na budućim nacionalnim izložbama tri slijedeće godina mora izlagati propisan broj uzgajatelja u definiranom broju za kolekcije i pojedinačno izlaganje, da bi bili priznati prvo u okviru španjolskog saveza, ako ispunjavaju minimalne propisane kriterije koji propisuje standard, a dovoljne za priznavanje rase. Tek nakon toga može otpočeti svjetska, odnosno verifikacija po COM-u, koja nije laka i jednostavna, tako da možemo reći da su Španjolci načinili tek nulti, ali ipak početni korak sa priznavanjem njihove „nove rase kanarinaca stasa”.

Ptice veoma nalikuju španjolskom grbavom kanarincu (gibosso espagnol), s tim da su i kukmaste, te možda nešto operjanije. Početna je težnja da giraldiljo kanarinci imaju položaj, stav i veličinu španjolskih grbavaca, sa nešto malo bujnijim perjem i kovrčama, kakvo recimo imaju talijanski grbavi kanarinci (gibber italicus). To nije ni čudno, jer da bi se na ptici sa tako oskudnim, kratkim i uskim perjem, kakvo ima španjolski grbavac, uopće moglo razmišljati o ubacivanju kukme, sigurno je potrebno nešto promijeniti na perju. Dakle, ono bi trebalo biti nešto duže i šire, da bi kukma izgledala koliko-toliko prihvatljiva.

Ptice na fotografijama nisu idealni španjolski grbavci, jer imaju loše držanje nogu, pogotovo koljena, čini mi se da su noge i kraće nego bi trebale biti, rep nije tipičan,  imaju više kovrča, čak na mjestima na kojima ih ne bi trebalo biti (na vratu), a čini mi se da ni vrat nije dovoljno dugačak. Pojava ovih grešaka nije ni čudna, jer se radi o križancima između španjolskih grbavaca i, pretpostavljam, njemačkih kukmastih, te vračanju na grbavce.

Međutim, bez obzira na sve primjedbe, promatrajući fotografije ptica čini se da se radi o zanimljivim pticama, koje će izazvati pažnju kod ljubitelja kovrčavih kanarinaca, pogotovo onih koji uz kovrče vole i kukmu. Koliko se pri tome radi o originalnim pticama, odnosno o ideji, to je već sasvim druga stvar.

Zanimanje za uključenje u selekciju i razvoj nove rase kanarinaca, za sada nazvane seviljski giraldiljo, pokazlai su i Holanđani. Ideja Cabrere nije nova jer je još devedesetih godina dvadesetog stoljeća, Juan Antonio Cano Nieto iz Sevilje, uzgojio “kukmaste gibosso” kanarince, uglavnom u zelenoj boji, ali selekciju je kasnije zapostavio i potpuno je izgubio ptice sa kukmom. Spominje se i neki uzgajatelj kovrčavih melado kanarinaca sa otoka Tenerife, koji je pokušavao da kovrčavim i pogrbljenim melado kanarincima selekcijom ubaci i kukmu. Sve će ovo, naravno, izazvati polemike tko je “otac” nove rase, ako ona saživi i bude prihvaćena, jer ideja o dodatku kukme na oskudno kovrčave kanarince položja nije baš nova.

Ove godine 27. veljače, članovi “Giralde” zainteresirani za razvoj njihove nove rase nazvane po udruženju, organizirali su radnu večeru na kojoj su diskutirali o standardu i budućim pravcima u selekciji giraldilja. Među njima ima dosta vrhunskih poznavatelja teškog uzgoja kompliciranih španjolskih grbavih kanarinaca. Uostalom stari članovi “Giralde”, koja postoji od 1959. godine, su najzaslužniji za njihovo priznavanje prije pedeset godina i razvoj rase, tako da nema sumnje da će znati usmjeriti selekciju i dobiti zacrtano sa novom rasom u kojoj ima mnogo elemenata simbola njihovog kluba – gibosso kanarinca.

Po nekima seviljski giraldiljo je vrh kanarikulture jer je veoma komplicirano u jednoj ptici ugraditi grbavo držanje u obliku brojke 1, duge, uspravne noge, dug, tanak vrat, malu glavu, kovrčavo kratko perje i još k tome pridodati pravilnu kukmu. Ima i takvih koji kažu da u tome nema orginalnosti i da u budućnosti “gibosso’ kanarince, eventualno, možemo dijeliti na glatkoglave i kukmaste.

Moda “ubacivanja” kukme na neke postojeće rase kanarinaca stasa uzela je maha posljednjih godina, a je li svaki takav pokušaj treba rezultirati novom rasom veliko je i otvoreno pitanje.

 

                                                Nebojša Antanasijević

NOVA BATUDA br. 5 (60), studeni 2010.

  • ADRESA:

    Županijska 30

    HR 31000 Osijek

    Hrvatska

  • OIB: 47112286141

  • E-mail: info@ptice-osijek.com