Skip to Content

Siva afrička papiga – ŽAKO

Jedna od najpoznatijih papiga, a i jedna od poznatijih ptica, je siva afrička papiga – žako. Osim nominalne vrste Psitacus erithacus, koju i najčešće susrećemo u uzgoju, postoji i podvrsta Psitacus e. timneh, ali i polupodvrsta Psitachus e. princeps.

Nijemci su bili ti koji su doveli žakoa u Europu, preko svojih kolonizatora iz Afrike. Oni su i zaslužni za neke od naziva koje i danas koristimo u svijetu papiga. Kod otkrivanja Crnog kontinenta, njemački kolonisti su u zapadnoj Africi naišli na lokalno pleme – Timneh, koji su imali pripitomljene žakoe i nazivali ih Pampakai, što bi u prijevodu značilo – pričalica. Što zbog nerazumijevanja urođeničkog jezika, što zbog ljudske potrebe da prilagođava riječi sebi nastao je naziv Papageien, koji se i danas u sličnom obliku koristi kod svih srednjeeuropskih i istočnoeuropskih naroda, kod nekih zapadnoeuropskih naroda, a i mi je koristimo kao izvedenicu – papagaj.

Za naziv žako zaslužni su Bavarci koji su, upoznavši sivu afričku papigu, koja im je predstavljena kao pametna životinja, pokušavali ostvariti kontakt s njim, najčešće je dozivajući kao psa: dođi – ja komm. Budući da Bavarci imaju svoju varijantu njemačkog, ja komm izgovaraju kao ja ko. Svi srednjeeuropski i istočnoeuropski narodi danas koriste upravo taj iskrivljeni izraz – jako ili žako.

Psitacus erithacus

Psitacus – u kolokvijalnom jeziku označava papigu; erithacus – crvenorepi.

Osnovna boja se siva, nešto svjetlija na grudima i sve svjetlija prema trbuhu, dio lica neoperjan, kljun i nokti crni, noge tamnosmeđe, rep jarko crven, oči žute. Perje na grudima i trbuhu daje dojam ljuskavosti. Skladna i krupna ptica, s velikim i jakim krilima koja se spajaju neposredno ispod vrha repa. Dužina 33 cm, težina 400 – 450 gr.

Ženka je skoro identična mužjaku (razlika je opisana dalje u tekstu).

Mladi su izrazito slični odraslima.

Areal: Od Obale bjelokosti od zapadne Kenije i od sjeverne Angole do juga Konga i  sjeverozapadne Tanzanije, te otoci Principe i Fernando Poo. Pretpostavlja se da postoji grupa u podnožju planine Kilimanjaro.

Psitacus e. timneh

Timneh – po plemenu kod kojeg su pronašli žakoe.

Znatno sitnija od nominalne podvrste i izrazito tamnija – skoro crna. Rep je zagasito crven, oči žute. Donji kljun je crn, a gornji uglavnom rožnate boje (vrh i rubovi su i dalje crni)

Dužina 30 cm, težina 300 – 350 gr.Areal: Sjeverna Gvineja Liberija

Izrazito šumska ptica. Populacija timneha je izolirana u odnosu na ostale žakoe, što im je omogućilo zasebnu evoluciju.

Psitacus e. princeps

Princeps – otok Principe

Veća i znatno svjetlija od nominalne podvrste – svijetlosiva. Dužina 35 cm, težina 450 – 500 gr.

Areal: Otoci Principe i San Fernando

Podvrsta princeps više nije priznata kao podvrsta. Smatra se da je nestala u fuziji s nominalnom podvrstom. Budući da otoci, koje je nastanjivao princeps, nisu daleko od kontinenta, koji nastanjuju erithacusi, a čovjek je svojim radom počeo uništavati životni prostor žakoa i na otocima i na kontinentu, došlo je do miješanja podvrsta, tako da danas možemo tvrditi da princeps praktično ne postoji. Ipak neophodno je prihvatiti činjenicu da je nekad postojao, budući da su njihovi geni ostavili veliki trag na žakoima koje danas poznajemo. Čak se i danas, nerijetko susreću ptice koje po svom izgledu odgovaraju princepsu.

Spolni dimorfizam

Po biologiji i po ornitologiji, svaka životinja ima spolni dimorfizam. Kod nekih vrsta je to jače izraženo, a kod nekih slabije. Primjer izrazito izraženog spolnog dimorfizma je edel papiga (Eclectus roratus) kod kojeg je mužjak uvijek zelen, a ženka crvenoplava.

Žakoi imaju tzv. diskretni spolni dimorfizam. Mužjak i ženka se razlikuju u nekim   detaljima. Ni jedan od tih detalja nije stopostotan način determiniranja spola, ali više detalja jednog spola na ptici znatno povećava šansu ispravnog određivanja spola. Jedan od poznatijih primjera diskretnog spolnog dimorfizma je kod papiga iz porodice Platycercus (rozele, penante) kod kojih će skoro svaki uzgajatelj bez puno problema prepoznati spol.

Kod žakoa detalji po kojima se može pokušati raspoznati spol ptice su:

  1. Krila – kod ženke se krila dodiruju ili ne dodiruju nad repom, a kod mužjaka se dodiruju ili preklapaju (treće letno pero).
  2. Nosnice – kod mužjaka su veće nego kod ženke.
  3. Neoperjani dio lica – kod mužjaka se završava oštrim kutom, a kod ženke je zaobljeniji
  4. Kljun – kod mužjaka je širi i jače usađen.
  5. Crveno perje oko kloake – kod mužjaka je jarko crveno, a kod ženke ima lagani sivkasti obrub.

Neki autori, poznavaoci žakoa, navode i druge načine raspoznavanja spola, ali oko 5 navedenih detalja se svi slažu. Ukoliko nađete pticu koja na sebi ima svih pet elemenata dimorfizma jednog spola, možete biti prilično sigurni da ste pogodili spol. Ipak najsigurniji način određivanja spola je DNK analiza, odnosno endoskopija.

Ocjenjivanje žakoa

Timneh, kao ptica koja se praktično ne miješa s nominalnom vrstom, može se staviti u neke kalupe i ocijeniti po ocjenskim listama. Problem se javlja s nominalnom podvrstom. Zbog već spomenute fuzije dvije podvrste žakoa u prirodi, primjerci koje susrećemo na izložbama i u uzgoju, bitno variraju i u veličini i u boji, tako da uvijek treba imati na umu utjecaj princepsa na žakoa.

Žakoi u pravilu nemaju greške u boji ni u držanju, tako da potencijalno oduzimanje bodova može biti samo za fizički nedostatak, ili za loše stanje, perja, noktiju. Ponavljam, kod ocjenjivanja veličina ptice i nijansa sive boje, ne smije biti ni nagrađena ni sankcionirana, osim u ekstremnim slučajevima.

MUTACIJE

Žakoi se danas javljaju i u mutacijama. Trenutno postoje tri mutacije: albinska, crvena i bjelorepa.

 Albinski žakoi su, naravno, bijeli s crvenim očima, kljun je rožnate boje, a samo je rep i dalje crven. Nešto su sitniji od divlje forme.

Crveni žakoi se sve češće javljaju.To crvenilo je nekada djelomično, a nekada i potpuno. Često se dešava da crvenilo kod mladih žakoa nestane kod prvog mitarenja, na isti način kao i siva ćuba kod molučkog kakadua. Ova mutacija još uvijek nije priznata kao natjecateljska, ali je već dobila naziv. Crveni žakoi se nazivaju kraljevskim žakoima.

Bjelorepi su najnovija mutacija koja se pojavila kod žakoa. Rep više nije crven, nego je bijel, dok su sve ostale fenotipske karakteristike ostale iste. Pretpostavlja se da je to samo djelomični albinizam, ali je zadivljujuće koliko je pravilan, budući da se inače takve pojave obično manifestiraju kao nepravilne bijele fleke po tijelu.

                                                                                                                                               Dragan Mihaliček

                                                                                                            NOVA BATUDA br. 3 (58), lipanj 2010.

  • ADRESA:

    Županijska 30

    HR 31000 Osijek

    Hrvatska

  • OIB: 47112286141

  • E-mail: info@ptice-osijek.com